Potpomognuta komunikacija-
pravo svakog djeteta

     Potpomognuta komunikacija predstavlja različite načine komuniciranja koji mogu nadomjestiti ili nadoknaditi narušene obrasce komunikacije kod osoba s privremenim ili trajnim ograničenjima u ekspresivnoj komunikaciji (ASHA, 2021). Namijenjena je djeci i osobama sa složenim komunikacijskim potrebama, koja uključuju djecu s poremećajem iz spektra autizma, cerebralnom paralizom, intelektualnim teškoćama, poremećajem socijalne komunikacije.

    Iako se dugo vremena smatralo da djeca trebaju posjedovati određene predvještine (kognitivne, razvijenost združene pažnje) kako bi se uvela neka od metoda potpomognute komunikacija, danas na temelju znanstvenih istraživanja znamo da to nije istina.

     Važno je djeci s složenim komunikacijskim potrebama što ranije pružiti mogućnost da komuniciraju sa svojom okolinom, izraze svoje potrebe i želje, podijele vlastite interese i aktivno sudjeluju u aktivnostima s vršnjacima. Također, istraživanja su pokazala da primjena potpomognute komunikacije pozitivno utječe na razvoj govorno-jezičnih vještina.

​    Bilo da uvodimo niskotehnološka (komunikacijske ploče ili knjige) ili visokotehnološka sredstva cilj nam je omogućiti djetetu/osobi da "Kaže ono želi, kada želi i kome želi!" (Gayle Porter, 2012). Iz tog razloga važno je djetetu pružiti onaj sustav potpomognute komunikacije koji će dati mogućnost da izrazi različite komunikacijske funkcije (izražavanje želja i potreba, komentiranje onog što se događa, postavljanje pitanja, traženje informacija....). Važno je naglasiti da nam je cilj razvoj autonomne komunikacije, poštujući pravo svake osobe da komunicira na način na koji želi, u onim situacijama u kojima želi.

     U primjeni potpomognute komunikacije važnu ulogu igra obitelj i okolina u kojoj dijete živi. Dijete more vidjeti kako se određeno sredstvo potpomognute komunikacije koristi u njegovoj okolini od strane roditelja, braće i sestara, odgojitelja i učitelja. Modeliranje bez očekivanja je osnovni princip u podučavanju korištenja neke od metoda, uz oprezno korištenje fizičke podrške jer ono narušava osobnu autonomiju djeteta.

    Usvajanje novog sredstva potpomognute komunikacije zahtijeva vrijeme, podržavajuću okolinu i omogućavanje da sredstvo koje dijete /osoba koristi bude dostupno u svim situacijama svakodnevnog života. 

​

​​